Socijalna sigurnost je izraz koji se koristi često iako malo ljudi zna što on zapravo znači.
Shvaćanje pojma socijalna sigurnost razlikuje se od države do države i ovisan je o društvenom uređenje pojedine države, njezinom financijskom sistemu, razvijenosti i drugim čimbenicima. Socijalna se sigurnost najčešće provodi preko socijalnih osiguranja i socijalne skrbi.
Najuniverzalniji termin za socijalnu sigurnost definirala je Međunarodna organizacija rada čiji se akti sprovode u 187 država na svijetu, među kojima je i Hrvatska.
U njenoj konvenciji broj 102. nazvanoj Konvencija o najnižim standardima socijalne sigurnosti je između ostalog definirano da zaštićena osoba mora imati pravo na davanja u slučaju:
- bolesti
- starosti
- ozljeda na radu
- invalidnosti
- smrti uzdržavatelja.
Na osnovi pročitanog mogli bismo zaključiti da je socijalna sigurnost u Hrvatskoj jaka. Nažalost, realnost je potpuno drugačija. Fondovi iz kojih se ta prava financiraju, u velikom se postotku financiraju iz doprinosa koje plaćaju zaposlenici i poslodavci. Zbog negativnih demografskih pokazatelja, nezaposlenosti, promjeni u strukturi rada, globalizacije i ostalih uzroka, omjer korisnika tih prava i onih koji ta prava financiraju drastično je pao. Tako je na primjer u mirovinskom fondu(1) omjer između osiguranika (zaposlenici i ostali) i korisnika (umirovljenici i ostali) iznosio 1 : 1,24.
Prosječne mirovine su iznosile(2):
- starosna – 2.732,56 kn
- invalidska – 2.056,39 kn
- obiteljska – 2.063,07 kn
Iz toga možemo zaključiti da su pojedinci i obitelji sami odgovorni za vlastitu sigurnost.
(1) HZMO. Aktualna statistika, (Prosinac, 2020).
(2) HZMO. Statističke informacije, (Lipanj, 2020).
Kakva prava možete Vi očekivati? Kako biste mogli zaštiti sebe i svoju obitelj?
